U vremenu kada mnogi i dalje prave razliku između muške i ženske djece, jedna priča dolazi kao snažan podsjetnik na to koliko su djeca – bez obzira na spol – blagoslov koji treba cijeniti.
Unutrašnja borba jednog oca
Jedan čovjek imao je šest kćerki. Njegova supruga bila je trudna sa sedmim djetetom, a on je, iako to nije govorio naglas, u sebi nosio duboku želju da to dijete bude sin. Te noći, u tišini svojih misli, rekao je sebi:
„Ako se i sedmi put rodi kćerka – razvešću se.“
Nosio je sa sobom razočaranje koje nije usmjereno protiv kćerki, već protiv vlastitih očekivanja, možda čak i pod utjecajem društvenih pritisaka. No, te iste noći usnio je san koji je promijenio sve.
San koji otvara oči
U snu mu je došla smrt. Našao se pred vratima Pakla, gdje su se otvarala jedna po jedna vrata, svako spremno da ga proguta. Međutim, ispred svakih vrata stajala je po jedna od njegovih kćerki – čuvarica, zaštitnica, zagovornica svog oca.
„Babo, ja ne dam da ti goriš u vatri,“ – rekla bi svaka od njih redom.
Kada su stigli do sedmih vrata – ispred njih nije bilo nikoga. Vrata su se širom otvorila i on je osjetio silu koja ga vuče prema vatri… Tada se naglo probudio, sav uzdrman, svjestan značenja sna.
Shvatio je – svaka njegova kćerka bila je milost i zaštita, a ono što je do tada smatrao „nedostatkom“ bilo je zapravo njegov najveći dar.
Nova perspektiva i molitva iz srca
Probudivši se, čovjek je odmah podigao ruke u dovi i rekao:
„Allahu, tako Ti Tvoje veličine, podari mi i sedmu kćerku!“
Ova priča završava njegovim potpunim prihvatanjem i radošću što je otac djevojčica. Jer djeca nisu vlasništvo ni potvrda statusa, već poklon koji donosi odgovornost, ali i blagoslov.
Šta nas ova priča uči?
U Kur’anu jasno stoji:
„Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće. On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće, učini bez poroda. On, uistinu, sve zna i sve može.“ (Kur’an, Šura, 49-50)
Ova poruka ne dolazi samo iz vjerskog konteksta. Ona je i univerzalna životna lekcija:
- Djeca su dar, ne planirani rezultat naših želja.
- Roditeljska ljubav treba biti bezuslovna, nevezana za spol, uspjeh ili očekivanja.
- Svi smo jednako vrijedni – bez obzira na to kako nas društvo vidi ili koje su tradicije prisutne u našim zajednicama.
Završna misao
Možda ne možemo uvijek promijeniti društvene norme oko sebe, ali možemo promijeniti sebe. Počnimo od toga da svoje kćerke – i sinove – gledamo jednakim očima. Jer svaki osmijeh, svaka ruka koja nas grli, svako dijete koje nam je dato… jeste znak da nam je povjeren dar. A darovi nisu tu da ih odbacimo – već da ih njegujemo.
Djeca ne dolaze da ispune naše želje, već da nas nauče ljubavi.
