
1. Kontekst: Koncert u Sinju i alarmantne poruke
Na 30. godišnjicu vojne akcije „Oluja“, u Sinju je održan veliki koncert Marka Perkovića Tompsona, na kojem su se čule ustaške parole poput „Za dom spremni“, a publika je pevala pesme s pozivima na nasilje, među kojima i „Bojna Čavoglave“
ЈМУ Радио-телевизија Војводине
BSC Happy Portal
Dnevni avaz
.
Na događaju su uzvikivani pokliči “Za dom spremni”, a zastave NDH vijorile su se među publikom, dok se na štandovima prodavala ustaška simbolika
INFORMER
Novosti
.
2. Vučićeva reakcija: Hrvatska kao pesnica regiona
Predsednik Srbije, Aleksandar Vučić, oštro je osudio ovaj događaj koji, prema njegovim rečima, predstavlja proslavu nacističke ideologije. Poručio je da upravo zbog Hrvatska nastavlja da “ćuti” – jer joj to omogućava da bude moćna geopolitička „pesnica“ prema Srbiji i drugim malim narodima
INFORMER
+1
ЈМУ Радио-телевизија Војводине
.
3. Simbolika i edukativna dimenzija
Parola „Za dom spremni“ ima jasnu vezu s fašističkim režimom NDH i često se smatra ekvivalentom nacističkog „Sieg Heil“. Njena upotreba izaziva ogorčene reakcije u Evropi i smatra se izrazitim oblikom govora mržnje
Wikipedia
+1
.
4. Evropska osuda i političko opterećenje
Evropska komisija je oštro osudila pojavu fašističke retorike tokom koncerta i podsetila da države članice EU imaju obavezu krivično goniti govor mržnje
Serbiantimes.info
.
S druge strane, hrvatski premijer Plenković branio je pozdrav „Za dom spremni“, nazivajući ga „integralnim delom Tompsonovog repertoara“
Serbiantimes.info
INFORMER
.
5. Šta ovaj događaj poručuje regionu?
Tema Zapažanje
Instrumentalizacija kulture Pop folklor se koristi za promociju ekstremnih ideologija.
Medijska i politička inertnost Neodlučan odgovor državnih institucija pojačava tenzije.
Geopolitički uticaj Vučić smatra da se incident koristi kao sredstvo za političku dominaciju nad Srbijom.
Zabrinjavajući trend Javna normalizacija fašističkih simbola ugrožava međunacionalni dijalog i stabilnost.
Zaključak
Vučićeva poruka nije samo kritika jednog koncerta – ona osvetljava dublji problem: normalizaciju ekstremizma u javnoj sferi i korisnost konflikta za političke interese.
Dok jedni plešu uz stare ratne pesme, drugi se suočavaju s realnošću u kojoj je istorija upakovana kao fantazija. I u toj priči – ćutanje postaje najglasniji saveznik radikalizma.