Nakon vijesti o smrti Halida Bešlića, muzičke legende i jednog od najvoljenijih pjevača sa prostora bivše Jugoslavije, javnost ne prestaje da se oprašta od njega. Osim brojnih kolega iz muzičke industrije, dirljive riječi i sjećanja podijelio je i popularni pjevač Sloba Radanović, koji je iznio jednu priču koja do sada nije bila poznata javnosti.
Njegova objava izazvala je mnoštvo emocija i još jednom podsjetila na to da Halid Bešlić nije bio samo umjetnik, već i čovjek izuzetnog srca, koji je pomagao onima kojima je pomoć bila najpotrebnija – i to bez ikakve želje za javnim priznanjem.
Priča koju javnost nije znala
Sloba Radanović se oglasio putem društvenih mreža i podijelio detalj koji, kako kaže, do tada nije znao o Halidu Bešliću. U objavi je ispričao situaciju koja se dogodila prije desetak godina u Sarajevu, a u koju je bila uključena i državna agencija za istrage i zaštitu.
Naime, Sloba je napisao:
“Umro je najbolji čovjek Sarajeva, Halid Bešlić… Nisam o njemu ništa znao niti imao veze s tom muzikom, dok prije desetak godina nije upala SIPA u narodnu kuhinju u Sarajevu. Bilo im je sumnjivo što je broj korisnika bio mnogo veći od budžetskih davanja za tu, inače državnu instituciju.”
Tokom kontrole, ustanovljeno je da kuhinja svakodnevno izdaje 100 obroka više nego što je finansijski pokriveno iz državnog budžeta. Zbunjeni i zabrinuti, inspektori su zahtijevali objašnjenje.
Halid Bešlić – komšija koji pomaže u tišini
U nastavku priče, Sloba prenosi riječi tadašnjeg direktora narodne kuhinje, koji je objasnio razlog viška obroka:
“U nemoći i strahu, direktor je priznao da im prvi komšija, Halid Bešlić, godinama daje novac u kešu za te obroke, ali da neće da se zna, pa ih na crno spremaju za gladne ljude.”
Ova informacija nije dospjela u javnost tada, jer je Bešlić izričito želio da njegovo ime ne bude povezivano sa donacijama. To je radio tiho, bez kamera, bez objava u medijima – iskreno i iz srca.
Dobročinstvo bez želje za slavom
Ova priča je samo jedna u nizu onih koje potvrđuju da je Halid Bešlić bio čovjek iz naroda, uvijek spreman da pomogne, ali nikada da se time hvali. Njegova skromnost i humanost pratili su ga kroz čitav život, a sada, nakon njegove smrti, sve više takvih detalja izlazi na vidjelo.
Ljudi koji su ga poznavali često ističu da je Halid imao poseban osjećaj za potrebe drugih i da nikada nije okretao glavu od tuđe patnje. Umjesto velikih riječi, birao je konkretna djela – poput ove pomoći narodnoj kuhinji.
Oproštaji koji otkrivaju pravu veličinu
Nakon Halidove smrti, društvene mreže preplavljene su porukama oproštaja i sjećanjima koja govore o njegovoj dobroti, jednostavnosti i ljudskosti. Mnogi su ga opisivali kao “čovjeka naroda”, “ljudinu”, “dobrog duha Sarajeva”, a sada su i oni koji ga nisu poznavali lično dobili priliku da vide koliko je bio velik – ne samo kao umjetnik, već i kao čovjek.
Slobina objava poslužila je kao podsjetnik da istinske vrijednosti leže u tihim djelima dobrote, a ne u javnim priznanjima.
Zaključak
Halid Bešlić će ostati upamćen po svojim bezvremenskim pjesmama, ali i po ljudskosti koja je prožimala svaki njegov korak. Priča koju je ispričao Sloba Radanović samo je još jedan dokaz da Halid nije živio za slavu, već za vrijednosti koje nadilaze estradnu scenu.
Dok se od njega opraštamo, ovakve priče ostaju zapisane kao podsjetnik na to koliko jedan čovjek može učiniti – tiho, nesebično i iz srca. Halid Bešlić, osim što je obilježio muzičku scenu Balkana, ostavio je i naslijeđe čovječnosti koje će se dugo pamtiti.
