Prije desetak dana kupovao sam cigarete, žvake i još nekoliko sitnica na jednoj trafici. Platio sam račun sa novčanicom od 100 eura. Djelatnica koja je tada radila, očito u žurbi ili nepažnji, vratila mi i kusur — ali uz to i cijelih 100 eura natrag.
U tom trenutku nisam ništa rekao. Samo sam spremio novac i otišao. Te večeri sam s prijateljima izašao i potrošio taj novac, osjećajući se kao da sam “dobio nešto za ništa”.
Nekoliko dana kasnije vratio sam se na isto mjesto. Radila je druga radnica. Iz znatiželje sam je upitao za djevojku koja mi je prodala stvari, a njezin odgovor me potpuno zatekao — kolegica je dobila otkaz zbog manjka u blagajni.
Taj trenutak mi je otvorio oči. Osjećaj nelagode i grižnje savjesti bio je neizbježan. Shvatio sam koliko naša šutnja ili pasivnost mogu imati ozbiljne posljedice na druge ljude, koji samo rade svoj posao.
Ova situacija me naučila važnu lekciju — iskrenost i odgovornost nisu uvijek najlakši put, ali su jedini ispravan. Danas, kad se sjetim te večeri, sjetim se i osobe koja je možda izgubila posao zbog moje šutnje.
Ako ikada opet budem u sličnoj situaciji — znam što ću učiniti.
Napomena: Ovakav ton pokazuje odgovornost, kajanje i daje pozitivnu poruku, što je u skladu s AdSense smjernicama za sadržaj koji ne promovira neetično ponašanje.
