U eri digitalne komunikacije, gdje se informacije šire brže nego ikada prije, granica između slobode govora i odgovornosti za izgovoreno sve je tanja. Društvene mreže i online platforme omogućile su svakome da javno iznese svoje mišljenje – bilo ono korisno, pogrešno ili uvredljivo. I dok pluralizam mišljenja jeste važan za razvoj demokratskog društva, sve češće smo svjedoci opasnih i degradirajućih izjava koje vrijeđaju, omalovažavaju i potpiruju diskriminaciju.
Jedna od takvih izjava nedavno je izazvala burne reakcije na društvenim mrežama i u medijima.
🧠 Kontroverzna izjava psihologa: Kada nauka postane sredstvo senzacije
U jednom podcastu koji se emitovao na regionalnoj platformi, gost – navodno stručnjak iz oblasti psihologije – iznio je šokantnu tvrdnju da „žena nakon 50. godine više nije za ništa“ i da „treba da je vrate materi jer muškarcima treba mlađa“. Izjava je ubrzo izazvala val negativnih komentara, osuda i zabrinutosti – ne samo zbog seksističkog sadržaja, već i zbog činjenice da dolazi od osobe koja nosi stručni autoritet.
Ovakve izjave nisu samo neprimjerene, već i potencijalno opasne, jer mogu podsticati stereotipe, diskriminaciju na osnovu pola i starosti, te dodatno doprinijeti psihološkom pritisku i društvenoj stigmatizaciji žena u zrelijoj dobi.
👥 Moć medija i odgovornost govornika
Mnogi zaboravljaju da javni govor ima stvarne posljedice. Kada javne ličnosti – bilo da su influenseri, ljekari, profesori ili novinari – govore na nacionalnim ili regionalnim platformama, njihove riječi imaju težinu. Njihove izjave često se tumače kao autoritativne, a to znači da i pogrešne informacije mogu ostaviti ozbiljne posljedice na ponašanje i razmišljanje publike.
U ovom konkretnom slučaju, izjave ne samo da vrijeđaju žene, već šalju i poruku da je vrijednost žene određena njenim godinama, što je suprotno osnovnim principima ljudskih prava i jednakosti.
⚖️ Pravni okvir: Gdje su granice?
Nažalost, na Balkanu još uvijek ne postoji jasan mehanizam za sankcionisanje neprimjerenih izjava u medijima, osim u ekstremnim slučajevima. Iako zakoni zabranjuju govor mržnje, diskriminaciju i uznemiravanje, provođenje tih zakona je često sporo i nedovoljno efikasno.
Platforme poput YouTube-a, Facebook-a ili TikTok-a sve češće uklanjaju sadržaj koji krši pravila zajednice, ali lokalne institucije rijetko reaguju, osim ako ne dođe do velikog pritiska javnosti.
🔍 Kako razlikovati mišljenje od govora mržnje?
Sloboda govora je temelj svake demokratske zajednice, ali ona ne podrazumijeva pravo na vrijeđanje i ponižavanje drugih. Evo nekoliko pitanja koja mogu pomoći u razlikovanju:
- Da li izjava vrijeđa ili ponižava određenu grupu?
- Da li se izjava zasniva na stereotipima ili predrasudama?
- Da li izjava ima za cilj izazivanje negativnih emocija ili nasilja?
- Da li se poziva na nejednaku vrijednost pojedinca zbog pola, rase, godina ili vjere?
Ako je odgovor na bilo koje od ovih pitanja „da“, riječ je o govoru koji izlazi izvan granica konstruktivne rasprave.
💬 Medijska pismenost: Alat protiv manipulacije
U vremenu kada svi mogu biti „izvori informacija“, medijska pismenost postaje ključna vještina. Učenje kako prepoznati manipulaciju, senzacionalizam i govore mržnje, ali i razvijanje svijesti o tome kako naše riječi mogu uticati na druge, važno je za svaku osobu – posebno one koje žele aktivno učestvovati u društvenom životu.
🌍 Vrijeme je za promjene: Poštovanje, ravnopravnost i dijalog
Umjesto da vrijeđamo, dijelimo i podgrijavamo stereotipe, trebamo učiti jedni od drugih i širiti vrijednosti kao što su empatija, poštovanje i inkluzivnost. Žene starije od 50 godina, kao i svi drugi ljudi, imaju ogromnu vrijednost i doprinos društvu – kroz iskustvo, znanje, humanost i mudrost.
Vrijeme je da se odmaknemo od narativa koji procjenjuju ljude po godinama, spolu ili izgledu, i počnemo cijeniti karakter, doprinos i vrijednosti koje svaka osoba nosi.
📢 Zaključak
Kontroverzne izjave koje vrijeđaju i dijele ljude ne bi smjele prolaziti bez reakcije. Iako svako ima pravo na mišljenje, nijedno mišljenje ne bi smjelo kršiti dostojanstvo drugog čovjeka. Mediji, institucije, ali i svi mi kao pojedinci, imamo odgovornost da podržavamo kulturu dijaloga, poštovanja i istine.
Umjesto vrijeđanja, hajde da gradimo društvo u kojem su svi, bez obzira na godine ili pol, ravnopravni i poštovani.
